GLAVNI PROGRAM



Alessandro Sollima: AD LIBITUM



Ad Libitum je improvizacijski solo utemeljen na pokretu. „Po volji”, „izveden bez prethodne pripreme”, ovaj solo u mojem sjećanju želi popraviti ono što bi se u protivnom s vremenom izgubilo. Jednako kao što bi netko s vremena na vrijeme bilježio u dnevnik misli, osjećaje i sjećanja, tako ja isto želim napraviti koristeći se pokretima na pozornici; tokom svijesti. „Budi sada! U sadašnjem trenutku. Ne u prošosti, prisjećajući se što je bilo, pokušavajući se držati nečega čega više nema. Ne u budućnosti, zabrinut zbog nje. Pitajući se kakva će biti, nadajući se. Bivajući u sadašnjosti, u kojoj je prošlost sa svojim posljedicama u potpunosti uključena, a budućnost se već događa, uhvatiš se kako čekaš i promatraš.”





Isabelle Schad: SOLO ZA LEU



Inzistiranje na preoblikovanju/rekonstituciji kao glavni koreografski princip povezuje iskustvo bivanja u kazalištu i iskustvo gledanja likovnog djela. Radi se o naglašavanju slike tijela kao crteža: tijelo postaje zamagljeno u našim očima i mi ulazimo u imaginarni prostor koji uključuje i plesačicu i prostor oko nje, kao i publiku.


Tijekom predstave gledatelj svjedoči stvaranju oblika, obrisa i gesta, koje se razotkrivaju, naginju ka figuraciji i pojavnosti i tako stvaraju konačni imidž.Unatoč utrajavanju, pokreti ostaju izrazito precizni, minimalistički i oštri u svojoj repetitivnosti, stvarajući sliku neprestano budnog tijela, nalik organu, koji diše, grči se i naprosto odbija prestati stvarati nove nejasnoće.


Tijelo izvođača kao organ, doživljeno kao prostor, kontinuirana je tema u radu Isabelle Schad. Tijelo je obilježeno vremenom jer se kreće, radi, podrhtava, odjekuje i nikad ne prestaje proizvoditi nove asocijacije. Udovi, grudi, lice, kosa i koža pokreću razlike u označavanju, a pokreti su organizirani u planove, obuhvaćajući unutarnja stanja kao procese koji rezultiraju promjenama u značenju.





Milan Tomášik : SOLO 2016.



Solo 2016. osobna je, a istovremeno i univerzalna priča o plesaču koji, kroz niz raznih emocionalnih stanja, govori o svijetu izvan crne kutije; o intimnosti, tuzi, povjerenju i nadi, ljepoti i užasu. Odraz je to trenutka koji je neuhvatljiv, a istovremeno bezvremenski, koji dođe i već ga nema; a nema snage da ga se uhvati.


Kretanje plesača nit je koja spaja i povezuje prošlost i budućnost sa sadašnjim trenutkom u kojem se sve mijenja dok tijelo neprestano putuje kroz prostor i vrijeme uz niz sila koje nasilno upadaju u naš intimni prostor, te bez njih.


Nakon solo-izvedbi Within (2006.) i Off-Beat (2011.), Solo 2016. slovačkog plesača, koreografa i plesnog pedagoga Milana Tomášika zaokružuje njegovu trilogiju solo-izvedbi stvorenih u posljednjem desetljeću.





David Hernandez: METODE SJEĆANJA



Za festival Monoplay stvaram nešto jedinstveno i smatram to mogućnosti za istraživanje ideja za solo na kojem radim. Na početku sam samo znao da želim pjevati, plesati i pričati. A što sam stariji, shvaćam da se moja točka gledišta premješta s nostalgije na projekciju, i obrnuto. Tijekom svojeg istraživanja počeo sam osjećati potrebu da kažem nešto o sebi, da prođem kroz vrijeme, od sadašnjosti do prošlosti, pa čak i do pretpostavki o budućnosti. Što znači sjećati se nečega što se još nije dogodilo? Primjećujem da sam zbroj zbirke iskustava. Da se i upravo sada formiram i da sam formiran.


U svakoj sekundi stvaram ono što jesam, a rezultat sam i prethodnih stvaranja. Radim na razvoju improvizacijskog sola koji će mi omogućiti da prolazim kroz stvarna sjećanja i ona koja još nisam proživio dok se bavim sadašnjom zadaćom, izvođenjem pred publikom.





MONOPLAYADU 2017.



KOREOGRAFIJA I IZVEDBA: EMA CRNIĆ
NAZIV SOLA: JENDVATRIČETIRIPET



Solo "Jendvatričetiripet", ples je koji je sastavljen od pet pokreta koji grade cijelu koreografiju. Pet nasumično odabranih pokreta prolazi kroz niz koreografskih postupaka pomoću kojih se mijenjaju i dobivaju svoje varijacije. Metodom iscrpljivanja jednostavnog plesnog materijala, nasumično odabrani pokreti međusobno isprepletetni uspijevaju stvoriti novi jezik.





KOREOGRAFIJA I IZVEDBA: ŠIMUN STANKOV
NAZIV SOLA: SIMPLE SAMPLE



Ova koreografija se sastoji od kratke sekvence (osmica i pol) unutar koje se bavim iscrpljivanjem tog materijala. Iscrpljujem ga na način da uzorke materijala proizvoljno repetiram, mijenjam mu prostornu orijentaciju, tempo i duljinu trajanja pokreta. Glazbu koristim kao okvirno vrijeme, te s promjenama u glazbi znam kada ide promjena u materijalu. Koreografiju nisam u potpunosti fiksirao, ostavio sam je u obliku strukturirane improvizacije, iako znam kronološki kako ide moj zadani skor. Ne obraćam pozornost na to koliko će koji dio trajati, oslanjam se na glazbu koja mi otprilike daje do znanja kada ide promjena. Sempliranje materijala je prisutno u cijeloj koreografiji.





KOREOGRAFIJA I IZVEDBA: ANA JAVORAN
NAZIV SOLA: BLEAKNESS



„The quality or state of being hopeless, discouraging, or unlikely to have a favourable outcome“


Ovaj solo je nastao u okviru predmeta Koreografija 1 u kojem se radilo na stvaranju koreografskog materijala iz fizičkog ishodišta te fraziranjem i strukturiranjem dinamičkog tijeka istog. Pažnja je posvećena prvenstveno ideji kolapsa. Suprotnost između ispruženog i kolabirajućeg tijela je služila kao osnova koja je razrađena igrajući se s malim pokretima određenog dijela tijela i korištenja cijelog tijela i veće amplitude pokreta, tj. izraženijeg kontra-odnosa pruženog i kolabiranog. Različite mogućnosti tempa i kvalitete kolapsa, opuštanja i ispružanja podržava i približava publici glazba Tom Waitsa svojim ambijentom no i značenjem.

Glazba: Tom Waits „Clap Hands“





KOREOGRAFIJA I IZVEDBA: VIKTORIJA BUBALO
NAZIV SOLA: TOČKICE



Poticaj za pokret je spajanje zamišljenih točaka u prostoru koje se nalaze oko, ali i unutar mog tijela. Spajajući točke različitim dijelovima tijela, fokus, odnosno pažnja se također tijekom cijele koreografije prebacuje sa mog tijela na okolinu. Tako se pojavljuje svojevrsna igra otkrivanja i sakrivanja očiju od publike te se očituju trenutci kad fokus prati ili odbija pratiti pokrete ostatka tijela. Pokret je variran u veličini kretanja, od najmanjeg, gotovo neprimjetnog do onog koji vodi cijelo tijelo kroz prostor stvarajući više linija istovremeno. Svaka spojena točka i stvorena linija time postaje jedinstvena ostavljajući svoj trag u prostoru.





KOREOGRAFIJA: ANA JAVORAN
IZVEDBA: ARIANA PRPIĆ
NAZIV SOLA: /treɪs/



Svaki pojedinac svojim bićem, riječima i djelima ostavlja trag za sobom kao i u svijetu tako i u životu drugih. Upravo iz te ideje je nastao ovaj solo, u kojem smo se bavili ostavljanjem traga u prostoru uslijed fizičke radnje. Tako gledatelj vidi izvođačicu koja se u svojoj kretnji koristi ljepljivom trakom, uspostavljanjem traga i utvrđivanjem već pređenog puta te postupno proširujući svoju kinesferu dolazi do novih i neočekivanih rješenja u svojoj ciljanoj putanji.